Kad umrem,
ne gasite mi sveću
na kuhinjskom stolu…
tama je,
a ja se mraka bojim.
Ne gasite mi sveću,
neka svako vidi
mrvice plesnjivog kruha
koje sam
ostavio za sobom,
jer više i imao nisam…
Ne gasite mi sveću
neka svako vidi
na mom licu suzu suhu...
koju sam
trebao da obrišem,
a obrisati je mogao nisam!
Ganljiva pesem o smrti, še posebej konec ... čestitke,
lp, Ana
Ivane, iskrene čestitke na Podčrtanki. Odlični stihovi koji moraju ganuti svakog Čovjeka. Vrlo emotivni i duboku su me dirnuli.
Pozdrav i lijep vikend,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Korponai Ivan
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!