SAMOTAN DAN

 

Krikom probuđen san
otvara novu stvarnost.
Izgubljen između,
stoji čovjek.
Nevješt, nespreman, sam.
Korak nazad nemoguć,
naprijed ne želi.
Stvarnost je košmarna,
nerazumljiva, bolno napuštena.
U snovima jasnije vidi svjetlost,
jasnije dotiče tamu
i krikovi su jasniji.
Letjeti, može letjeti,
razgovarati s pticama,
pjevati ribama,
visjeti na žici,
smijati se i plakati istovremeno,
biti promatrač i objekt promatranja
biti tu i tamo,
sada i u godinama djetinjstva.
Biti istrošen i p'jan
i biti u kolijevci
prepun života i ispunjen smrću,
biti dvoje u jednom tijelu
i biti sam.
Nevješt,
nespreman za samoću
koja krikom prekida san
teškog koraka
ulazi
u samotan dan.

Ljubica Ribić

Ana Porenta

urednica

Poslano:
28. 04. 2020 ob 14:14

Občutje človeka, nevajenega (in ne ustvarjenega) za samoto ... čestitke,

lp, Ana

Zastavica

Ljubica Ribić

Poslano:
28. 04. 2020 ob 16:44

hvala draga Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Ljubica Ribić
Napisal/a: Ljubica Ribić

Pesmi

  • 25. 04. 2020 ob 22:33
  • Prebrano 399 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 114.15
  • Število ocen: 7

Zastavica