Iz kolijevke jastva, lomim kristalne granice univerzuma
i bacam zvjezdani sjaj u dubinu tame kako bi mogli nastati novi svjetovi,
dok se silnice slobode kotrljaju u svim smjerovima
kako bi ljudi mogli biti svjesni moćnih riječi koje su nosili u sebi od rođenja.

Putujući kroz vrijeme, upoznajem ponosite Rome
za koje je dom jedna od najvećih životnih vrijednosti
i čije čerge razasute svijetom odašilju valove ljubavi
kroz koje golubovi nose poruke mira klonulom čovječanstvu.

Poput galeba Jonathana Livingstona,
povlačim silogizme preko vrtova od magle napremase
kako bih postepeno mogao tonuti u prostranstvo slobode
gdje su ljudi oslobođeni lanaca bilo kakvih predrasuda.

Eufonija se širi kroz tunele nedokučivih osjećaja
i prepliće sa slobodnim mislima u labirintima od voćne arome,
tamo gdje ljubav ispunjava prazninu života mozaicima ljepote,
dok vječna rijeka nosi okrepljujuće poruke.

Pokraj stabla života, stari Rom predaje mi ključeve raja
kako bih se mogao vratiti kad se spiralne stube preslikaju u stvarnost,
kad se posljednji horizont rasprsne u ljepotu ružinih latica
tvoreći konačni izgled slobode koji se ne može opisati riječima.

Ivan Gaćina