MOJA PRIJATELJICA KAŽE DA MASKA PRISTOJI SVAKOM DUHU
U bludnim satima razodjevenu
noć probija Krik Edvarda M. stašno
kao zadnje vijesti. U Bjelorusiji, Španiji i drugim svijetovima
svaki dan objavljuju broj smrti. Pokupim ih pa gladim
k'o bijele misne haljine, k'o cvijeće dragoljuba u zemlji k'o
ljude iz treće smjene. Gorućeg tijela
umotanog u slike iz naftalina, nisam načisto
sama sa sobom, jesam li gnijezdo uraslo u krošnju, vodopija
što upliće tvoj miris u kapi ili zabačena plastična
sova tamo na uglu što huče.
Na lijevoj strani, pored vremešnog kofera stoji bakreni bokal
(to su stvari koje sa mnom žive) u čiju utrobu
kao u gorje sakrivam izgubljeni
pogled kojim te pokrivam u rezervnom životu. Negdje
između redova knjiga i jave kao na nekom nebeskom štriku
njišu se maske kao… kao… kao ogromni paukovi. Među njima,
u prolazu prepoznajem stare u svoj svojoj nemoći
od zatvorenosti. Ne želim nikome soliti pamet, ali nećemo
pretjerivati „ne svoj svojoj namoći, ima je još“. Tu na domaku
mrazom prekrivenog polja, od oblaka
učinile mi se koščate alpe obgrljene maglom.
Raskopani ožiljak traži tvoju adresu. Zbog svoje sramote vrištimo
u snu. Ovo je život. Ti si ga cenzurirao i sad se primi posla.
Tama je način života. I svjetlost. Odkrij
čega se oslobađa duša kad vrisak preraste u cviljenje
kad na tvojim usnama
osušenom razlivenom krvlju žmireći crtam
makove i čežnju, s maskom
umrlog duha.
bb
Vrijednost pjesme je neupitna. Uživao sam čitajući je...iako se nametala kao još jedna karika Patnje na planetu homosapiensa.
Hvala za komentar. Drago mi je da Vam se pjesma svidjela. Sasvim sAm nova ovdje i još se upoznajem s načinom objavljivanja, komentiranja, izbora, ocjenjivanja itd.
Tema in svetloba, oboje sta način življenja ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: brankicab
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!