Znam koliki sam bio starac
U očima tvojim
I ova mala balada
Neminovnost je
Znali smo još tada
Oboje
U svakom zagrljaju oćutimo to
Sretnemo se
Uvek
Kao slučajno
Tek da dotaknem remek delo
Botičelijevu Veneru
Henrijevu lady Isabel
Šopenovu George Sand...
Zažmurim uvek
(Nocturne no 20)
Tako da bolje osetim energiju
Put kroz vreme
Dvanaest godina - jedan tren
Peščani sat okrenemo
I odemo
Svak svojim putem
Neminovnost
Znam koliki sam bio starac
U tvojim očima
A nisi ni slutila to
Ali nešto dobro znaš
Zaspim li
To je zato da više ne sanjam
Prećutao sam
Ali je odjeknulo jače
Nego li sam očekivao
Stavi ruke na grudi
Samo udahni duboko
Sve je ovo neminovnost
Koliko je topline
Bez sunčeva zraka
Koliko je reči
Bez zvuka glasa
Koliko je puteva i poljana
Bez stopa i koraka
Koliko je ljubavi
Bez dodira usana
Koliko je ljubavi
Da se svet zaboravlja
I da se živi...
Jer negde se izgubi sve
Negde se izgubi pogled
Oči neke čarobnih boja
Ostane samo tanani sjaj
Duša jednog malog sunca
I taj blagi pritisak pod rebrima
I osmeh
Med odo in balado, pesem o neminljivosti neke ljubezni ... čestitke,
Ana
Hvala... Pozdrav, Ana...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!