CARSTVO TIŠINE

 

Ja postojim od samog početka,
kad vrijeme još nije teklo

neizrecivo dugo ideja o meni
spokojno je spavala u beskrajnoj tišini

zato još uvijek pamtim dan
kada sam prvi puta provirio u svijet u kojem sam rođen

Moj je dolazak bio popraćen euforičnom galamom
i odjednom je tisuće zvukova okupiralo moje uši

Prestravljen bukom svijeta u koji sam nespreman skliznuo
gorko sam zaplakao

Godine su prolazile
buka se sve više pojačavala
Blistave zvukove euforije
smjenjivali su potmuli tonovi očaja

Euforija i očaj pokretali su zrak oko mene
i stvarali vjetar
koji me često, prečesto
podizao s tla i bacao tamo gdje mu se prohtije

Postajalo je sve gore i gore
pa sam jednog dana
svoje uši izolirao od buke

Tišina je trajala kratko
iz mene su ubrzo
provalili još strašniji tonovi

Sluđen tom bukom
svoje sam neotesane strasti
razbio u najsitnije dijelove

Ostale su samo čestice tišine
i ja sam postao lakši od zraka

Sad lebdim
Polako se uzdižem iznad vrhova nebodera,
olujnih oblaka i izlazim iz sunčevog sustava

Vračam se u carstvo tišine

Speculum

Ana Porenta

urednica

Poslano:
31. 03. 2020 ob 11:06

Pesem, ki analizira človekov obstoj skozi (moteče) zvoke (res, kako jim ne moremo ubežati!) - čestitke,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Speculum
Napisal/a: Speculum

Pesmi

  • 28. 03. 2020 ob 18:05
  • Prebrano 468 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 52.3
  • Število ocen: 3

Zastavica