PROLJEĆE JE STALO

PROLJEĆE JE STALO

Ožujak,
neočekivanom navalom snijega crta krošnje. A što ja radim?
Čekam da kosturi stabala sliju tišinu.
Moje dojke, raskvašeno polje,hranit će životinje.
Tebe će hraniti. Uvijek sam znala
udjenuti sreću kao stare tavanske grede, u mjesečinu.
Okusiti riječi u kojima je rep slavuja, rep repatice
u kavezu mog tijela (Neznanje – sama riječ je prazna).
U njega se uvlačiš kada silovito gori. Krila ti niču.
Tako nezasita, drhtava golotinja bed(d)ara
kartonske kutije u maloj kristalnoj dvorani neba
izjavljuje ljubav mijehu
od noćnih orgulja. Gotovo čudesno zaleđena
trešnja u dnu dvorišta trese se u iščekivanju.

Zimo, zašto su ti suze mokre?
Osmisli sunce. Možda poneka kap proklija. Zakovani cvrčci
lišeni pjesme prećutkuju ožiljke. Kad srce zakuca,
odledi. Proljeće
savija ruke oko mog vrata. Čini se da svi mravi ovog svijeta
u meni stvaraju požare. Ovaj čovjek nije ti. Voli me.

brankicab

Ana Porenta

urednica

Poslano:
28. 03. 2020 ob 18:08

Pozdravljena, barnkicab, dobrodošla na Pesem si, lepo, da si se nam pridružila,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

brankicab
Napisal/a: brankicab

Pesmi

  • 26. 03. 2020 ob 18:01
  • Prebrano 54 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica