Nedostaješ ...
Ali si uvek u mislima ;
Razdvoji nas daljina
a ti si opet tu, lutaš
neistraženim okvirima
nespokoja, razgovorima
koji nikada ne prolaze, rečima
koje dođu same od sebe...
Kroz trenutke
u kojima te nema a ipak postojiš,
svojim savršenim oblicima.
Prošle su godine,
nižu se pusti dani.
Ako ti se opet trag,
odnekud pojavi
u prostorima iza lavirinata,
svetlosnih prolaza
beskrajnih mlečnih staza...
Molim te, pored mene ostani.
Zauvek.
Da večno gledam tvoj lik,
da mi duša ne bude prazna.
Često mi nedostaješ ...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!