Oduvijek si,
u tami
svojih džepova
kružnim pokretima
opipavao
karike lanca,
što su ti vezale ćute
za kazaljke
iz vremena
ko zna kojeg,
ko zna čijeg sata.
Nije tebi do topline
mojih dlanova.
Tebi treba vatra,
treba ti zaleđe
crnog dima
da me bijelu crtaš
sa đavolskim rogovima.