na Andima se topi glečer
u oku majčino mleko,
Bogorodica nosi veo
masku mladom Hristu;
u zaseoku škole kolona ljudi
zaobilazi svoju bolest
nadošlu od korona virusa
svet je stvarno bezopasno mesto
na kamen da spustim glavu,
postao bih odavno mrtav-
zato majko, od mene ne traži lek;
ne znam da volim uzaludno
bolestan u svojoj dobroti,
gledam još zavidan i surov svet;
što prazne magacine svojih kuća
i stavlja masku da udahne greh,
smrt je proverena informacija tela
na kome hirurzi uče studente-
kako da preživimo ljudsku gadost!
Veliki pozdrav i čestitke za odličnu poeziju !!!
Hvala Mirko, poklopile se kockice.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!