(Na južnom Jadranu duva od početka jeseni do kraja zime
a na severnom od kraja zime do početka leta)
Talasi juga,
kao starinska muzička fuga,
ponavljaju se i ponavljaju,
imitirajući glasno jedan drugoga,
za kvintu više za kvartu niže,
pa se udaljavaju, beže,
onda opet spajaju da zvuče kompleksno;
Vreme je za ljude bolesno ...
Zovu "široko" taj jugo.
Donosi kišu iz Afrike i vlagu.
Vlaga se uvlači u kosti koje bole.
Nebo je mutno, olovno i sve to
zna da potraje dugo,
kao da nikad neće da prestane.
Ljudi se osećaju melanholično, čudno
iskočili bi iz kože da mogu u te dane.
Jedino se oko nogu mota krišom
ono veselo mače, što brzo umače,
spretno pobeže u kuću pred kišom ...
Všeč mi je, edino zadnja (razlagalna) kitica se mi zdi odveč in bi jo črtala. Kaj meniš?
Lp, Ana
Ok,
"više očiju bolje vide,"
pozdrav
Čestitke k vetrovni pesmi,
lp, Ana
Imam još ...
hvala
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!