Užasnuta strahom od smrti
Pred slikom razigranog prolećnog lišća što žuto i tromo pada s jeseni
Poražena istinom o neizbežnosti kraja svega i svih
I mene same
I mene
Neutešena nepotvrđenom pričom o besmrti duha na nebu
Prevarena i prazna
U nemoćnom negodovanju i žalu za zemljanim telom
Odbacih košulju verske kostreti i masku vernice
I viknuh u sebi
Tiho da ni ja ne čujem
Ne postoji Bog
Ni vernik ni nevernik
Travka
List
Odoh
I ne poneh ništa
Sem nedoumicu