U polusnu prilaze mi prozori
šutnjom nad stubama
Kad god mi se tako pritaji jutro
pogled mi zarobi
drvena vazna na noćnom ormariću
Ti mi naga sa visokog brijega
pokazuješ optičku iluziju
tek rođenu
U njoj drhte leptiri
i sutonsko rumenilo
s laticama sreće koja brzo tamni
Ili me na kraju ljeta dotičeš
onim danima bez sunca
zastalim u bojama tvojih očiju
kojima me još nisi milovala
Osjetna nježna poezija. Volim te čitati.
Veliki pozdrav prijatelju!
Saša
Drago mi je i oduševljen sam, prijatelju.
Lijep pozdrav !!!
Ti meni veliš, hvala...
Postoji jedan pjesnik, ti, i jedna pjesnikinja, Boba Grljušić, čije poezije jedinu uspijevaju u meni dozvati mir.
Bravo, Učitelju!
Poslano:
27. 02. 2020 ob 19:02
Spremenjeno:
27. 02. 2020 ob 19:04
Počašćen i obradovan tvojom pažnjom. Samo...nemoj me previše hvaliti. Nisam to zaslužio.
LPM
Nenavadna ujetost v pogled, svetloba, v kateri fokus na detajl spremeni prostor, osebo, svet ... čestitke,
Ana
Hvala Ana.
Jutarnji pozdrav iz SA!
Prelepa, dragi, spoštovani pesnik Mirko.
Čestitke za črtice <3
Lep nedeljski večer, Marija
Hvala lijepa, Marija, na komentaru i pažnji.
Čestitam ti Mirko na podcrtanoj poeziji, preljepoj.
Veliki pozdrav prijatelju!
Saša
Hvala ti.
ČUVAJ SE!!!
Hvala ti prijatelju od srca.
Pozdrav dragi Mirko!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!