Krenem li u Šangaj
putovat ću danju
(zarad orijentacije)
u smjeru zlatnih vlasi Sunca
noć mi okreće strane svijeta
dok čitav svemir kruži oko mene.
Stavit ću ranac na leđa,
gojzerice na noge,
traperice, T-shirt i bocu vode
to je sva prtljaga koju ću ponijeti
plus mojih šezdesetak i nešto kilograma.
Treba prijeći Put svile Marka Pola,
možda me smjer odvede na Pontus Euxinus
tragovima Cezarove vojske pr. Kr.
ili ću zalutati u pustinji Takla Makan
odnosno „Uđeš, a ne izađeš”. Ne daj Bože.
Na devama ću projahati pustinju Gobi
možda pronaći još jedno jaje dinosaurusa.
Zaustavit ću dah vidjevši na obzoru talasanje
nestvarnih Šarenih planina:
čas bijelih, pa crvenih, ljubičastih i žutih
u lepezi okamenjenih duga.
Udisat ću aromu vanilije i klinčića,
vetivera i kašmira,
ružičastog i crnog papra,
jasmina, ruža i tamjana
koji će moj mozak podražiti
poput opojnog mirisa tvog parfema.
I nenadano se zaustavlja moje putovanje,
i vrata ostaju zatvorena,
i Jang je pored mene.
Mi jesmo Tao.
Preeeeeeeeeekrasnaaaa!!!!
Lep dan, tak, kot so v Šanghaju , kadar veter pregiba kašmir :)
Majda
Draga Katica, še ena, od tvojih prelepih pesmi, ki vzburjajo domišljijo.
Tao smo vsi (*_*)
Lep dan, Marija
Potovanje z vonjavami, ki se konča v objemu ... čestitke,
Ana
Potujem in sanjam Šangaj ... in odpiram oči ... !
Bravo!
Lp, Jošt Š.
Bravo Katice,
ovo je jedna od boljih!
Samo tako dalje,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!