U ogromnom babinom loncu s nekoliko pregrada
voda čovječanstva kuha se na sporo gorivoj vulkanskoj vatri
dok nemirni mjehurići nose poruke sa Zemlje u nebo
kako bi budući naraštaji mogli znati kakva se kaša nekad pripremala.

Iako moja baba ima samo nekoliko klimavih zuba,
u njima su pohranjeni okusi njenih unuka umjesto zlata,
a ona povremeno pomiješa vodu u loncu (tko zna u kojoj od njegovih pregrada)
kako bi zamutila ocean vječno nezadovoljnog čovječanstva.

Lonac krije sve katastrofe i kataklizme starih civilizacija,
ali moja baba se ne prestaje smješkati otkrivajući tih nekoliko zuba
dok milenijska hrđa sve više izgriza lonac praveći rupe,
a voda istječe iz njega i nestaje, stvarajući pustinje unutar pregrada.

U tajnoj pregradi male lađe pružaju otpor snažnim tsunamijima
pomoću kojih Posejdon ruši znamenite volšebne građevine,
a vodeni duhovi grade vodeni svijet nove Atlantide izvan raspršenih kapljica
kako bi se u loncu moje babe mogao uspostaviti bolji i ravnopravniji život.

Nazire se kopno (možda ono isto koje je pronašao Kevin Costner),
no kako je pijani kapetan zaokrenuo kormilo za dobrih trideset stupnjeva ukrivo,
ne možemo pronaći niti Indiju niti Ameriku davno potopljenu,
ali Odisej se napokon vraća kući kako bi zakrpao babin lonac da se život može nastaviti.

Ivan Gaćina