Poštujući dostojanstvo „pronađenih svetova“
Možemo ipak
Da razbijemo poneku iluziju
(Obično se iluzije kasnije ponovo sastave)
Ne živimo u Miltonovom “Izgubljenom Raju”
A o Paklu još ne znamo ništa
Ili bar ne dovoljno
Srce boje meda
Put boje kafe
Gomila proizvoljnih gluposti
Koje su odavno postale opšta mesta
Nenamerno utičemo na ustrojstvo Svemira
To je činjenica
Ako je tako
A jeste
Onda bi trebalo da od meda pravimo kolače
Kafu da ispijamo jutrom
Za buđenje
Ne živimo u Paklu
Niti u Raju
Živimo u svom jedinom životu
I u životima drugih
U koje unosimo onolike količine meda i kafe
Slasti i gorčine
Koliko nam dopušta sopstvena kombinacija
Razuma i osećajnosti
Možda ne živimo u najboljem
Ili u najgorem
Od svih mogućih svetova
(Dilema starih filozofa)
Ali naš sopstveni kosmos tačno zna
Koju količinu meda
I koju količinu kafe
Treba da ulijemo između dva horizonta
Ja ili ja, Ko sam ja?
Mislim da ti je jasno šta sam htela da kažem Milene, navodeći naslov ove knjige, od Lazara Trifunovića...
Moćna knjiga, baš kao i ova tvoja pesma!
L.P. Dragana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!