PUTUJUĆI ILUSTRATOR; DREVNE ZABLUDE O MEDU I KAFI

Poštujući dostojanstvo „pronađenih svetova“

Možemo ipak

Da razbijemo poneku iluziju

 

(Obično se iluzije kasnije ponovo sastave)

 

Ne živimo u Miltonovom “Izgubljenom Raju”

A o Paklu još ne znamo ništa

Ili bar ne dovoljno

 

Srce boje meda

Put boje kafe

Gomila proizvoljnih gluposti

Koje su odavno postale opšta mesta

 

Nenamerno utičemo na ustrojstvo Svemira

To je činjenica

 

Ako je tako

A jeste

Onda bi trebalo da od meda pravimo kolače

Kafu da ispijamo jutrom

Za buđenje

 

Ne živimo u Paklu

Niti u Raju

 

Živimo u svom jedinom životu

I u životima drugih

U koje unosimo onolike količine meda i kafe

Slasti i gorčine

Koliko nam dopušta sopstvena kombinacija

Razuma i osećajnosti

 

Možda ne živimo u najboljem

Ili u najgorem

Od svih mogućih svetova

(Dilema starih filozofa)

Ali naš sopstveni kosmos tačno zna

Koju količinu meda

I koju količinu kafe

Treba da ulijemo između dva horizonta

Milen Šelmić

Dragana Andric

Poslano:
07. 12. 2019 ob 20:47

Ja ili ja, Ko sam ja? 

Mislim da ti je jasno šta sam htela da kažem Milene, navodeći naslov ove knjige, od Lazara Trifunovića...

Moćna knjiga, baš kao i ova tvoja pesma!

L.P. Dragana.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 07. 12. 2019 ob 01:03
  • Prebrano 437 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 114.82
  • Število ocen: 5

Zastavica