Sada
Posle toliko godina
Nisam siguran
Je l' bio san
Ili se to ja samo prisetim
Svojih misli
Kojih nisam bio svestan
Ili mi je pak samo
Ispričala priču šumska vila
Dok sam tako ranjen
Lutao šumom života
Bilo je neko mutno vreme.
Rekla je:
"Još uvek
Ne umem pučinama ploviti
Ne umem vetrove krotiti
Ne umem sunce zauzdavati
Još uvek se bojim jedra podići
Još uvek
Ne vidim baš najbolje
Ne čujem šapate mesečine
Ne poznajem leptira ćud
Još uvek se bojim cvetove svoje otvoriti"
Rekoh
Upravo dolazim sa pučine
Pretvorio sam se u vetar
Otkad su mi pocepali jedra
Sunce sam naučio nositi na leđima
Imam u svakom džepu po jedno malo
Za sjaj u očima
Za blagi nemir u grudima
Za mirnu vodu
Za ples
Rekoh
Mesec je moj prijatelj stari
Šapuće mi tihe balade
Koje ću ti prevoditi
Dok budeš spavala
Na ramenu toplom
Da te san ne umori
A leptiri
Oni se mreste
Na mojim krilima
U grudima
U stomaku
U mislima
Rekoh
Samo zaplovi ka pučini
Rekoh
Samo procvetaj pod suncem
Zablistaj pod mesečinom
Zažmuri
Prepusti se širinama
Predaj dubinama
I sanjaj
Biću tu
Da te čuvam
ZZelooo lepooo ♡
Lp, Marija
Hvala najlepše, Marija...
Pozdrav...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!