Želim te staviti u okove svoje ljubavi
Tako okrutne
Da ne poželiš da te iz njih puste

Lutaš bez cilja
A u stvari, bježiš od stvarnosti
Podsvjesno znaš, šta želiš
Ali iz dubine duše
Krikom dozivaš

Sloboda je prazna
Nije da nije važna
Ali odjekuju koraci
Tunelima praznine

Pogledaj oko sebe
I vidjećeš da nas tu jednom biti neće
Zašto hodati i slušati u tišini
Tu zastrašujuću buku praznine

Na ovom prolaznom putu
Potrebno je koračati sa korakom
Zadovoljstva i sreće, a
Možda, i tamo se sretnemo..

Zija