Noć je obojila platno
U prste se uvukla tišina
Kazaljka
Kao neumoljivo klatno
Iscrtava krugove
Ruka na ruci
Putovanje
Stari kupe
Zamagljen prozor
Išarane klupe
Neke godine daleke
Nameću pozor
Noć je obojila platno
Mogu te čuti kako dišeš
Kazaljka...
Klatno...
Svaka tišina ima svoj ton
U svakoj tišini ima nas dvoje
Pozlaćen tron
Crveni tepih za korake tvoje
I korake moje
Put mi je poznat
Utkan mu sjaj
Ulepšan uvod
Pozlaćena razrada
Tragičan kraj
Noć je obojila platno
Ja neću više da sam tu
Poješću sat
Umiriti klatno
Ja nisam tu...
Sreli smo se sinoć
Ponoć nas čuva
Na korak od dodira u pravi čas
Ja gluv i ti gluva
Svak' u svojoj sobi
Gluvoj
Noć nam se opet narugala
Dlanove nedodirom ostrugala...
Pogledi prazni
Poziv na ponos
Pa izgovori razni
I opet ponos
Kazna
Ponos...
Da l' je ljubav veći mazohizam
Ili je to ponos?
Srešćemo se noćas
Ponovo...?
Pesem, ki se steka v ure in niha od predaje do hladnosti, zanimiva misel, kaj je večji mazohizem - ponos ali ljubezen - nas dokončno povleče v tiste vlake in noči in preproge ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana. Pozdrav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!