Krhotke zvijezda
trpam u ruksak sjećanja,
a ostatak polivalentnog sjaja
mažem na kruh iz djedove pekare
koju pokreće pogon bujne mašte
u zemlji vitezova i princeza
ispod zlatnog potoka što žuborom budi
mirijade maslačkovih sunaca.
Među prohujalim uspomenama
pjesničko pero ucrtava iznenađenja
dok nadobudno dijete slaže plastelin
ispod spiralnih oblaka iz bakine kuhinje
čije račvasto sivilo
zakriljuje duga sa šest boja ljubavi
između dvije slijepe staze
koje brižno prikrivaju rijeku izviđačicu.
Dok magla guta sanjke Djeda Mraza
u dolini iza sto pedeset ledenih gora
vertikalni vlak vozi izgubljene dječake
u novu Nedođiju
koja je možda tek usputni san
zmaja sa stotinu glava i hiljadu života
koji čuva tvoj rođendanski poklon
ispred Aladinove čarobne svjetiljke.
Čarobnost, ki se posipa skozi pero, izhaja iz prvotnega besedila življenja ... čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
lp,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!