u sjećanju tražim dane

kad vrijeme je teklo riječima i dodirima

mirisima i pogledima koji vide

sunce u vodi pred cipelama nakon kiše

zanesen pogled kroz prozor kad tiho smiješi se novi dan

bilo je to neko čudno vrijeme

tako živo

u punom udisaju proljetnog jutra

u dahu pred suton

u šetnji drvoredom ispod svečano tihih krošanja

utopljenih snijegom

u uzbuđenju jutra kad pijevac probudi

a nosnice se zalijepe od hladnoće i čistoće  

dok ledenjaci s oluka nježno kapaju i jedini su zvuk

a u kuhinji miriše kava i pucketa toplina

i šalice su već pripremljene

i čekaju baku kvrgavih ruku da iz bunara donese kantu vode

i djeda koji sjedi na tronošcu i kašljući frče svoju škiju

iz vlastitog vrta

i čašice za rakiju čekaju

susjeda koji samo što nije došao

kao i svako jutro

ta sjećanja bude neke nove

stare pokrete

i riječi

koje se nižu i čekaju da se uz kavu i rakiju

pomiješaju s pokretima i riječima drugih

taj život

zaključan je u starim ormarima

pokvarenih brava

i izgubljenih ključeva

ormara koji čekaju svoj red za smetlište

saraivor