uvijek je bio tih i miran
i svima na usluzi
o njemu su govorili da je čudan
ukazivali mu na greške
učili ga kako treba
ispravljali
svaki pokušaj suprotstavljanja
kažnjavali su omalovažavanjem
i podsmijehom iza njegovih leđa
jednoga dana pojavio se u gradu
potpuno gol
ljudi su bili u šoku
a on je oko njih izvodio piruete
i glasno izgovarao
ja sam Bog ja sam Bog ja sam Bog
proglasili su ga ludim
i nekako otpravili kući
on je zaključao vrata
spustio rolete na prozorima
oprao ruke
oprao zube
obukao se
i zahvalio Bogu
na savjetu
Znova ena tistih pesmi, v katerih spoznamo odrinjene ljudi in njihova čudaška ravnanja v novi luči, ki odkriva plasti, skozi katere bi jih lahko sprejeli ... čestitke,
Ana
Hvala Ana. Imam osjetilo za usamljene i otpadnike...
(s)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!