Naizgled
sami smo
gladni
utopljeni u saċe
sa ubodom
godina
poodmakle trudnoċe straha
radosti
neizvesnosti
reči i usklika
Naizgled
dobri smo
zaslužni za revoluciju
sami protiv svih
i svi su oni dobro
i mi ostajemo dobro
Naizgled
rastavljamo tuge
od nepomičnih senki
i želimo
da se skrasimo
u domu koji se
miri sa ogradama od pesme
Naizgled
oseċamo noċ
strah
Ljubav
Zapravo
na pozornici
smo stvarni
mi
Kaj je navidezno in kaj resnično in kdaj smo res mi in koliko dobrote pripisujemo drugim / sebi ... številna vprašanja se sprožajo ob branju te pesmi in zelo zaposlijo bralca, čestitke,
Ana
Draga Ana, Hvala na komentaru i podčrtanki!
Uvek imamo preispitivanja, nekada se unesemo, nekada se umorimo...
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!