sorry, ne znam koliko je istina
ili samo zbijanje šale i mazanje
očiju,
ali ja pronašla sam novi
posao-prodajem mandarine,
obične , slatke, dozrijele prije
vremena,
mandarine, izrasle
na plodnoj istarskoj zemlji, u
podneblju gdje svakog dana
izbaci se jedna poetična slika,
prepuna ljubavi koju nitko baš i
ne prepoznaje,
preskače je kao
bezvrijednu prepreku
dok mandarini
vragolasti koprcaju se u mrežastoj
vrećici i za svoj show ne traže ništa
zauzvrat,
nemaju cijene u lipama, za
kune nikad čuli nisu,
često ih potuckam po guzi,
pitam zašto
su tako skromni, a vrijede zlata,
ljudima daruju život, obogaćuju
radosti Božića, zlate se usred mrtvila
svakodnevnice....no, ne slušaju,
opetovano čine po svom,
kažu, to im je u krvi pa onda
i ja, odustajem od njihove prodaje....

Denisa