
Večer je glasom grlila
boje latica s kojima su
blijedjele radosti
Noć je šapatom u golu
geometriju sobe tonula
Jutro je šutjelo
u vrtnim ružama
i osmijehom
u smiraju začahurenom
Neizrečenim zanosom
duša je mirisala na odlazak
željna uzleta s kazaljkama vremena
rado zaboravu ostavljajući
strane svijeta, velika i mala
ovozemna odmorišta
Z naslovom pesem skozi koščke (ki poblisnejo pred notranjimi očmi) povsem izpolni (in še nadgradi) predbralsko pričakovanje - čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!