Trebaš mi da mi kažeš
Kako ti nisam nedostajao sve ovo vreme
Samo su ptice pevale tužnije nego obično
Trebaš mi da ti kažem
Kako nije trebalo da dolaziš
Ali ‘aj sad, kad si već tu...
Trebaš mi da od tebe sakrijem sve kartonske kutije
Sa sitnicama, ogledalima
Ispisanim mislima i ružom
Da ispod kreveta više ništa ne podseća na sećanja
Trebaš mi da mi u očima pročitaš
Sve ono što ti ne želim reći
Trebaš mi da ti u pogledu vidim
Sve ono o čemu mi nisi htela pisati
A što mi donosiš
Trebaš mi da ljubim dušu da umine suza
Trebaš mi da me podsetiš
Kako izgledam u očima tvojim
Kad lupim neku glupost
A ti, zbog smeha, jedva izgovoriš kako sam lud
Trebaš mi da se posvađamo ponekad
Onako do srži
Da me gađaš kristalnim predmetima vrišteći kako me mrziš
Da nakon svađe brutalno vodimo ljubav celu noć
Da nas komšije mrze zbog toga i zavide nam
Da mi jutrom ljubiš poplavela mesta na koži
Tragove kristalnih pepeljara i čaša
Govoreći mi da sam najveći kreten kog si upoznala
I da me baš zbog toga najviše voliš
Trebaš mi da ono juče i ono sutra bude isto
A potpuno različito od ovoga danas
Trebaš mi da se nasmejemo
Svaki put kad pomenemo kako smo bili glupi
Što smo pomislili da je bolje da živimo razdvojeno
Trebaš mi da ti kažem
Da više nikada ne želim da ti kažem da mi trebaš
Trebaš mi da mi dosadiš svojom ljubavlju
A ja da ti to oprostim jer znam da je bez toga još teže.
Vse, kar pomeni ljubezen ... čestitke,
Ana
OOO, dečače, BRAVO!!!
Hvala, Ana...
Hvala, Zoki...
Pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!