Nije nas zaobišla kiša
svijetla od travanjskog vjetra
pa po ogrtač odem
niz golu bijelu cestu


Kao od majke rođena
ona prozoru nekom prilazi
nikad sama –
ilindan je iza okna
u daljini, u daljini je
i saharska pustinja
i raster njena lica
već obrisanog vjetrom
koji ususret ide i mome licu
kao harmonija
koja mimo prostora zatvara

sva vrata kaosa


Nije nas zaobišla topla
travanjska kiša
sa svojim zapisom
na bijeloj cesti
koja negdje brzo zalazi
onoga trena
kad nam je u vjetru
oko trepnulo

mirkopopovic