nađoh te jutrom nasukanog

u svojoj krvavoj groti

pod mnogim čokotima

sebi si dozivao mir

za zaborav bijele žerave

mojih nepokornih bedara

među njima,

vječnost si sebi očovječio

(mračno je tvoje sjeme

kojim s mojih usana

propovijedaš bol porođenja)

oko razrezanog grla

utiskuješ mi

kolajne tišine i zaborava 

u riječi sjetiti se neću

samo ću te jutrom

pod čokotom ukopati

i zapitati Smrt

je li moja grota

sunčeva grobnica 

bez dna

nikita