Govori se da će priča
o bosansko-hercegovačkoj gazi
biti uprizorena
u prijestolnicama velikih sila;
navodno, uveliko se pregovara
s domaćim glumcima
o preuzimanju uloga
i rasprodaji ulaznica
iza džabnih sjedišta predstavnika
međukulturnog savezništva;

oprostite gospodo, kažem
čuvarima pozorišta,
je li rasprodaja već u toku?
Zanima me cijena,
izvinite što unaprijed pitam,
ali plakat
nigdje ne vidim… doista
čini mi se strašno
da još ne znam
(a tako bih voljela da znam)
ko će mi glumiti majku,
ili bar sestru u onom trenu,
kad je svojoj djeci i snajperisti
ponudila pitu
s otvorenim srcem
na krvavom tanjuru?

Nisam sigurna da su razumjeli,
ali još čekam odgovor, razmišljajući

da bi se možda i s trampom
one slike dvanaestogodišnje Palestinke
(koja je nožem napala
dva do zuba naoružana izraelska vojnika)
mogla dočepati karte ili same priče
o bosansko-hercegovačkoj gazi
koja će mi otkriti ono što još ne znam,

a plakat ću već negdje,
u nekoj rasvijetljenoj ulici
valjda jednom vidjeti.

breza