samo su fontane nepresušne
netko doziva
obali rijeke silazim
smireno
niz polje bosioka
obrisi nade
koračaju jer znam
grlit ćeš me
u mraku
vrta zvjezdanog
zagledan uzvodno
čekam da me smiješak
svjetlozelenih očiju
zapljusne snom
netko doista doziva
kao nekad tražit će me
pod starim satom
zaustavljena vremena
zagledan uzvodno
neću ga prepoznati
u praznom zagrljaju
u glasovima i vrevi
na kišnom pločniku
staroga grada
neću ga vidjeti
u vrtu zvjezdanom
s očima svjetlozelenim
kao san
Skrivnostni klici, ki prihajajo iz globokega spominskega vodnjaka, ki so p. s. tako poznani, se lomijo v notranjosti - v vednosti, da se jim ne bo odzval ... to pesem obda s posebno melanholijo, čestitke,
Ana
Čestitam ti Mirko na prelijepoj poeziji.
Živio mi!
Lp Saša
Hvala, Ana, za podčrtanku !
lpm
Salke, hvala za čestitke.
Pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 09. 09. 2019 ob 22:42
- Prebrano 534 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 131.59
- Število ocen: 9