PROMAŠAJ

već neko vrijeme,
brojim bobice,
iglice,
zrnca pijeska,
kroz ruku
prolaze
vlati trave,
djeteline,
kosa opala,
vidljiva praznina
na tjemenu,
i ne znam koga
mogu okriviti jer
sasvim očito,
promašila sam,
ciljnu ravninu,
broj sjedišta u vlaku,
ledinu predviđenu
samo za zaljubljene,
a ja, naravno, samo svoja
i nikad drugačija,
ishitrena,
impulsivna,
zajebana,
navrat, nanos,
pa šta bude,
no, ovog me puta
puknulo bez povika
da stanem, odmorim,
sad snosim posljedice,
do kada,
neću da znam,
bit će kako bude,
natalna karta prepuna
je trigona...