nestalo moje vrijeme

utopljeno u tsunamiju

razorne jačine,

tražim prste u muljevitom nasipu

pod morem plime,

oseka baca me

u nazad,

plačem, proklinjem nebo,

tebe,

prokrvljenost loša kao u

ratnim danima,

zaboravih krvnu grupu,

jauk i bolne koste, timijan i citronela,

nude se pomoći,

a vražje kandže 

nameću se poput najvećeg egoiste,

ostajem ranjena, na strništu svježe

žetve, sunce upalo u klopku,

paukova

mreža protegla se do neviđenih razmjera,

"idi ženo dovraga, gledam te okom Kiklopa,

nestani, brže, odmah, pusti prolaz mravojedu

U ime Oca i Sina...nema Amena...nema...nema 

Denisa