Nehotice možeš izgubiti
i dar govora
jezik ti se slijepi uz nepce
kao mlijeko u prahu
ili ti zubi škljocnu u čeljusti
pa ni makac
u strahu
da će ona samo
pored tebe u haljini proći
dok na raskršću svjetla luduju
zbog načina kako ih gledaš
ljubavi
kako izgledaš
okružena patuljcima i lastavicama
zlatnim zgradama i nebom na točkice
ti pružaš nogu na asfalt
kao balerina
da bi svijet mogao zastati
da se meni moje usne vrate
i moć govora
ili nepovratno izgubi
čeljust da rastvorim
i makar šapnem ti
iz daljine:
da draga
volim te.
Ljubka pesem, ki naznanja, da se tudi v sodobnem času lahko odvijajo velike romantične ljubezni ... čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!