pod crnom mastrinkom
obnažuješ mi kožu
i prekrivaš lice
sjenom svoga sjemena
u meni porađaš smrt
strašniju od smrti svijeta
sunce
što među moja bedra zalazi
razdanjuje me po tvom htijenju,
a ja ozdravljam
i odzdravljam
žarom donje usne
s koje kaplju gusti vriskovi
tvojih trudnih skrotuma
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!