Kad Hana plače
Ona suzama gasi
Buktinje nemoćnog besa
I od te ugašene vatre
Teku ljute suze
Kad Hana plače
To su se pootvarale ladice
Pune i prepune tuge
Dugo odlagane ,uredno slagane
I rasule su svoj sadržaj
Negde u malom mozgu
Kad Hana plače
To su bezrazložne laži
Pomračile toplo crveno sunce
U grudima
I najavile novo ledeno doba
Neko je zatvorio svoje vreme
I namerno ostavio Hanu
Da se luftira u tuđim zabludama
Tad Hana plače
Plače neutešno
Jer pukla je i raspala se
U paramparčad prosula
Jedna lepa slika
A Hana?
Hana je Hana
Čak i kad plače
Ljute, vrele suze
Ne menjaju je
Poezija koja se uvijek rado i s velikim uživanjem čita. Zato mi i ne prijaju tvoja duga izbivanja.
BRAVO, Milena!
lpm
Hvala ti od srca dragi Mirko!!! Hana me zaokuplja i vraća mi inspiraciju, koja već duže vreme ne posećuje moju adresu... Nadam se da će biti bolje!!!
Lp Milena
Še ena iz tvojega cikla pesmi o Hani, ki se mi zdi izvrsten: po eni strani dovolj predstavljive podobe in po drugi sanjsko simbolni preobrati, ki pesem naredijo posebno ... čestitke,
Ana
Poštovana Ana, jako me raduje stvaranje ciklusa o Hani, a i to što vidim da su pesme o Hani dobro prihvaćene... Hvala od srca!
Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!