Svakim danom
sve više
ima od glasa
koji se prosuo
po srcu.
Tako odjekom
zastaje
u žilama.
Lice blijedi
dok kiša
lupka
po uspomenama
i nagovještava
pomrčinu
noći.
Staklo na podu
škripi,
svjetlo
izgubilo se
u oko
dok se okretalo
brzinom
pada
zvijezda.
Čuješ li kako sipi
dok prevrćem svaku.
Samo da te nađem.
Jer ne znam te pustiti.
peščena ura " sipi " iz zgornjega v spodnji stožec, moj čas...
čestitke. *
Hvala ti Svit za uvid.
Lep dan ti želim.
Lp Saša
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!