Svakoga jutra
prvi otvara oči i pita
koliko je sati
kao da netko u njemu
oživljava zaborave na vrijeme
kad su ga budili jutarnji vozovi
i odnosili mu mladost
u Drvenik, u Mostar
u Frankfurt, u Veneciju
u davno proživljen Zaostrog
Svakoga jutra
njegove se boje pretaču
kao na noćnim razglednicama
još zalijepljenim po starom ormaru
Dok šutim kao kišni dani
on broji laste, glasno se čudi što su
ovoga proljeća uranile
Doista, pitam se kad smo
postojali mi, ili je samo u nama
postojalo i otputovalo vrijeme
Svakoga jutra
čeka da ispod prozora protutnji
onaj brzi Ploče-Sarajevo-Zagreb
ali ne zna je li to doista
njegov život, ili se samo spotiče
o davno pokošene snove
Elegična pesma koja kroz sliku jutarnjeg (redovnog) voza ukršta sećanja p.s. na davne dane, protutnjale prugama njegovog života i sadašnjost, tmurnu i beznadnu mrtvaju koju još samo rano pristigle laste mogu da uzburkaju, zatalasaju... I šarenilo razglednica sa nekašnjih putovanja seti da je nekada bio živ.
Čestitam,
lp
Jagoda
Čestitam ti Mirko za izbor u podcrtanu poeziju.
Lijep pozdrav u Sarajevo prijatelju.
Živio mi!
Saša
Pesem, ki nas spominja na poti, ki smo jih prehodili v življenju, naj bo v dejanskem ali v prenesenem smislu.
Odlična, bravo za črtice, Marija
Jagoda, izuzetno se radujem baš ovoj podcrtanoj pjesmi. Hvala lijepa.
lpm
Salke,
Triglav,
hvala na komentarima, mišljenjima i podršci.
lpm
Čestitam Mirko!!! Sjajna poezija!!!
Lp Milena
Hvala, draga Milena!
Pozdrav iz SA
Svit, pozdravljam te.
Živio !
Hvala na pažnji, draga Sara.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!