Jedina Poezija
kojoj vjerujem
to je
lice starice
naborano
kao more
od vala
i maeštrala
s očima
gdje ona
sveudilj sanja
sva lijepa
kao čipka sjajna
dok pred njom
i nebo velo
se klanja.
Dušu si mi podno vala umirio.
Naoko nježna, ali razbija poput hridi na koju padamo val i moja duša.
Maestralno!
Bravo majstore! :-)
Jednostavno i zagonetno...
LPI
Poređenje poezije sa starom ženom koja čeka (nekog ili nešto), sanjivim očima u kojima se ogleda nebo i licem naboranim od udaraca talasa (života) - tvori dobru refleksiju i vanvremensku pesmu. Čestitam,
lp
Jagoda
Hvala nikita, Ivan i Jagoda, od srca !
lp, Duško
I sama se pridružujem ostalima: čestitke od srca ti šaljem, dragi Duško.
Lijep pozdrav preko plota,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!