Čini se da nikoga nema (pogled drugi)

Nijedna zemlja nije naša,
niti svet, samo bol.
Кažem sada: zabrini se, suze
naiskap u zdravici ispijene
tek na kraju iz blede postelje
podižu nas.
Кažem: u našem kraju, trafici,
nisu važni riziko, monopol ni
roba s greškom
no jeste prosti trag:
krvarimo, moja bela draga,
do razdrtih vrtova,
do ćutnje i vičnosti,
nas spašće mesta gde nikoga nema.

 

Iz ciklusa UZALUD ŠTO U MENI ZASTAVU RAZVILO NIJE

Vladimir Vuković

nikita

Poslano:
16. 08. 2019 ob 14:27

Iz srednjoškolskih dana pamtim rečenicu Antuna Barca: 

"Velike umjetnosti nema bez jakoga bola." 

Shvaćam da je autor izjednačio fizički bol i emotivnu bol, jer umjetnost iziskuje oboje.  A bol, sam po sebi i sama po sebi, jeste umjetnost.

..."Nijedna zemlja nije naša,
niti svet, samo bol.
...
...nas spašće mesta gde nikoga nema."...

Da si napisao samo ova tri stiha, napisao si povijest Čovjeka, a to je osama boli.

Bol je Perpetuum, Poezija, a ti jedan od onih koji s njim i s njom mogu i znaju biti u srazu.

Zastavica

Vladimir Vuković

Poslano:
16. 08. 2019 ob 14:43

Hvala od srca, Nikita. Lp :)

Zastavica

jagodanikacevic

Poslano:
16. 08. 2019 ob 22:55

Pesma, koja nas podseća da imamo dušu i da se niko i ništa ne može meriti s njenim bolom. Oslobađanje od boli nalazi se na mestu gde nema nikog, gde smo upućeni samo na sebe. Čestitam,

lp

Jagoda

Zastavica

Vladimir Vuković

Poslano:
17. 08. 2019 ob 10:19

Hvala pd srca, Jagoda. Lp

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Vladimir Vuković
Napisal/a: Vladimir Vuković

Pesmi

  • 16. 08. 2019 ob 09:59
  • Prebrano 431 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 154.9
  • Število ocen: 5

Zastavica