Nijedna zemlja nije naša,
niti svet, samo bol.
Кažem sada: zabrini se, suze
naiskap u zdravici ispijene
tek na kraju iz blede postelje
podižu nas.
Кažem: u našem kraju, trafici,
nisu važni riziko, monopol ni
roba s greškom
no jeste prosti trag:
krvarimo, moja bela draga,
do razdrtih vrtova,
do ćutnje i vičnosti,
nas spašće mesta gde nikoga nema.
Iz ciklusa UZALUD ŠTO U MENI ZASTAVU RAZVILO NIJE
Iz srednjoškolskih dana pamtim rečenicu Antuna Barca:
"Velike umjetnosti nema bez jakoga bola."
Shvaćam da je autor izjednačio fizički bol i emotivnu bol, jer umjetnost iziskuje oboje. A bol, sam po sebi i sama po sebi, jeste umjetnost.
..."Nijedna zemlja nije naša,
niti svet, samo bol.
...
...nas spašće mesta gde nikoga nema."...
Da si napisao samo ova tri stiha, napisao si povijest Čovjeka, a to je osama boli.
Bol je Perpetuum, Poezija, a ti jedan od onih koji s njim i s njom mogu i znaju biti u srazu.
Hvala od srca, Nikita. Lp :)
Pesma, koja nas podseća da imamo dušu i da se niko i ništa ne može meriti s njenim bolom. Oslobađanje od boli nalazi se na mestu gde nema nikog, gde smo upućeni samo na sebe. Čestitam,
lp
Jagoda
Hvala pd srca, Jagoda. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!