
Užeglo ljeto-oboljeli suncokreti
luk zapet u oku neba svjetluca
mršavo žito na kraju podneva GRCA
NI KAPI VODE NEMA-PLOD ĆE NAM SAGORJETI.
U utrobi se ne nazire ništa osim pepela
gori divljina-gori smoždena rijeka
bilje se skupilo-plač nebeski čeka
tek da razbistri obrise netom klonulog tijela.
Kraj tu je gotovo neizbrisiv
najgorči pejzaž postaje posve siv
mora se izbjeći smaknuće
sutra kad vjetrovi nenadano dolete
kada se raskrižja puteva sjete
nitko nas neće moći vratiti u svanuće
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!