Dobro jutro, Sarajevo
Sve lakše se otimaš, Gorostasni
Sve teže, zakržljala, provirujem
kroz betonske pukotine
Sve češće mi je vidno polje
pod kopitima stampeda, meni
tvojoj maloj travki koja davno je
postala tek šapat ohlađenog jutra
kibernetski glas, muzejski osmijeh
Utihni na tren, Neprohodni
Ne, neću ti čitati imena iščezlih
sa šetalištā davnih ljubavnika
gdje rasla sam i slobodno klijala
pod zvijezdama što ostale su
olovna dubina tvoga horizonta
samo se sjeti prije sna
(ako ikada spavaš) da udijeliš mi
dah klorofila i malu frekvenciju
udaljenih predgrađā, jer ja
Nedorečeni, žudim mali razmak
između raspamećene vriske
i meteža tvoga nečitkog
svakodnevlja i moje nježne
zelene puti na iskonskim
otocima ljubavi
tukaj obmolknem pred veličino
igorj, hvala za vrijeme, podršku i mišljenje.
lpm
Odlično Mirko!
Samo tako dalje,
Ivan
Pesma posvete gradu, iz pozicije nežne travke, samonikle iz betonske pukotine uz žal za nekadašnjim vremenima i lepotama. Pesma, koja nas ne može ostaviti ravnodušnim jer mnogi od nas žive, manje-više, u nehumanim "džunglama na asfaltu", vrteći se u betonskim krugovima pakla. Čestitam,
lp
Jagoda
Jagoda, najljepše hvala na komentaru, na pažnji i podršci - podcrtavanjem pjesme.
lp
Mirko
Hvala, Ivane.
Živio !
Bravo Mirko! Moć poezije i izričaja.
Živio mi prijatelju!
Hvala, Saša, na lijepim riječima.
Živio!
Vidimo se...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 02. 08. 2019 ob 22:50
- Prebrano 567 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 299.1
- Število ocen: 16