Čovek
padne iz naručja
ustreljene ptice,
čovek usni u glini,
ustane i traži krila,
on udara vazduh
(jako, jače)
no granica čili –
izduboka samo mni
da daleko, previsoko sja:
čovek tada plače.
Кiparis
Gledaš uporno i dugo,
tlo je tobom more, sutoni oduvek tvoji.
Ti znaš i šapućeš:
tuga najstarija bdi nad plavim, krvavim,
ti znaš to i u pesme bacaš
meni i braći mojoj.
Ciklus Gavran nosi moju pidžamu
Diptih, koji tugom kao zajedničkom rečju povezuje čoveka i čempres, u kome pulsira i titra sinergija kojom nas pesma napaja. Čempres je divno mediteransko drvo, od davnina sađeno na grobljima i po grčkom mitu predstavlja simbol Kiparisovog okajanja greha i večnog žala. Čestitam,
lp
Jagoda
Hvala, Jagoda, potpuno ste pogodili suštinu i to mi je neizmerno drago. Lp
Izuzetan prikaz sažimanja nadzemnog i podzemnog u kojem nakon dugo, dugo vremena nemam potrebu poistovjetiti čovjeka s prizemnim, uz mnoštvo briljantnih i jedinstvenih motiva i metafora koji razokrivaju, ali i skrivaju pjesnikovu inteligenciju i rijedak talent.
Jedan od najboljih uradaka što sam u posljednje vrijeme pročitala uopće.
Hvala od srca, Nikita. Lp :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!