Čovek; Kiparis

Čovek


padne iz naručja
ustreljene ptice,
čovek usni u glini,
ustane i traži krila,
on udara vazduh
(jako, jače)
no granica čili –
izduboka samo mni
da daleko, previsoko sja:
čovek tada plače.

 

Кiparis

 

Gledaš uporno i dugo,
tlo je tobom more, sutoni oduvek tvoji.
Ti znaš i šapućeš:
tuga najstarija bdi nad plavim, krvavim,
ti znaš to i u pesme bacaš
meni i braći mojoj.

 

Ciklus Gavran nosi moju pidžamu

Vladimir Vuković

jagodanikacevic

Poslano:
02. 08. 2019 ob 09:46

Diptih, koji tugom kao zajedničkom rečju povezuje čoveka i čempres, u kome pulsira i titra sinergija kojom nas pesma napaja. Čempres je divno mediteransko drvo, od davnina sađeno na grobljima i po grčkom mitu predstavlja simbol Kiparisovog okajanja greha i večnog žala. Čestitam,

lp

Jagoda

Zastavica

Vladimir Vuković

Poslano:
02. 08. 2019 ob 10:24

Hvala, Jagoda, potpuno ste pogodili suštinu i to mi je neizmerno drago. Lp

Zastavica

nikita

Poslano:
03. 08. 2019 ob 22:28

Izuzetan prikaz sažimanja nadzemnog i podzemnog u kojem nakon dugo, dugo vremena nemam potrebu poistovjetiti čovjeka s prizemnim, uz mnoštvo briljantnih i jedinstvenih motiva i metafora koji razokrivaju, ali i skrivaju pjesnikovu inteligenciju i rijedak talent.

Jedan od najboljih uradaka što sam u posljednje vrijeme pročitala uopće.

Zastavica

Vladimir Vuković

Poslano:
04. 08. 2019 ob 16:05

Hvala od srca, Nikita. Lp :)

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Vladimir Vuković
Napisal/a: Vladimir Vuković

Pesmi

  • 31. 07. 2019 ob 13:00
  • Prebrano 452 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 156.07
  • Število ocen: 9

Zastavica