Svako istinsko ludilo započinje nevezanim
monologom ovozemnog Boga
o sudaru ledolomca i malog ribarskog čamca
u glavi dječaka koji je uvijek bio preosjetljiv
na slike riba kako se guše u mrežama
a ipak svjesne (te mile ribe)
da će možda završiti na stolu
neke siromašne obitelji kao glavno
i jedino jelo na vjerski blagdan
simbolizirajući tako ubitačni paradoks
nečije smrti kao slavlja
u igri preživljavanja
moja jedina ljubav sprema juhu
za to vrijeme
iz koje isparava nebo
i otvara njene usne
za sjajne poljupce
tako dolazi
tako se prikrada
naše proljeće.
Duško, anpren juha je zakon!
pesem pa trka na vest ... upam da čimveč ljudem:
na slike riba kako se guše u mrežama
a ipak svjesne (te mile ribe)
da će možda završiti na stolu
neke siromašne obitelji kao glavno
i jedino jelo na vjerski blagdan
simbolizirajući tako ubitačni paradoks
nečije smrti kao slavlja
u igri preživljavanja
lp Marija
Ubitačno!
Ajnpren je bila česta juha u godinama našeg sirotinjskog odrastanja. Zvali smo je i klot čorba, samo od zaprške i malo (mada i ne mora!) testenine. Ali je i tako prazna dobro grejala naše stomake.
Sjajno si je "zapržio", mada mislim da može sasvim lepo da se konzumira i bez tri poslednja stiha.
Čestitam,
lp
Jagoda
Hvala Marija i Jagoda, od srca ! Što se mene tiče, pjesma bi bila najbolja bez prvih 17 stihova ;)
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!