Osjetih Cesarića... 

Uistinu želim da zauzmeš svoje mjesto u hrvatskoj poeziji uz sva velika imena koje ti neporecivo pripada. Vrijeme je za promjene, vrijeme je za uvođenje i drugih  poetskih imena u udžbenike i čitanke hrvatskog jezika.

Svugdje i uvijek spominjat ću tvoju Tihu otmicu neba, jednu od mojih najdražih pjesama uopće.

Klasik si i veliki, veliki pjesnik.

Ako što zavređuje ući u hrvatske udžbenike, onda zavređuje ući i u srpske, crnogorske, bosanske... i ako što zavređuje ući u udžbenik bilo bosanski, bilo crnogorski, bilo hrvatski, bilo srpski, onda zavređuje ući u sve nabrojane udžbenika, a ako li u koji bilo ne zavređuje onda ne zavređuje ni u jedan.

Izuzetna pesma o beskućniku Gabrijelu koji sa puno ljubavi i nežnosti brine o napuštenom mačetu, raširivši svoja anđeoska krila nad njim. Sjajan je  i avršetak pesme. Toplo. Isceljujuće u ovom našem vremenu sebičnosti i bahatosti. Čestitam,

Lp, Jagoda

Zahvaljujem svim srcem na komentarima, komplimentima i podčrtanki. Svako dobro želim !

lp, Duško