Starac se nasmejao,
podigao prst do čela,
spustio ga,
razvukao usne
do
zapada.
Deca su ga videla.
Deca su se smejala.
Starac je pratio senku senke.
One su uzvraćale radosno.
Blagi pucanj,
bleda krv.
Jedno je dete pustilo bradu,
po čelu je dlakama pisalo:
"Živote, živote, i smrt ti se smeje,
čuješ li, gluvi ?"
Da.
Bravo! Mislim da bi se i Popi Vaša pjesma svidjela.
Da. Obično retko kažem, ali reći ću sad: Volela bih da je ovo moja pesma, da sam umela ja da je napišem i svrstam u jedan od ciklusa o Nevidljivim (ljudima), onoj velikoj grupi ljudi sa margina, skrajnutih i zanemarenih, očajnika koji hodaju pokraj nas, nevidljivi. Čestitam,
lp
Jagoda
Bravo, Jagoda!
Marina, čestitke!
VELIKO HVALA, Nikita, Jagoda !
M
VELIKO HVALA, Nikita, Jagoda !
M
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!