Volim ovaj Svijet
diše kao i ja
kad je u meni tama
i on se nekako stisne
pod oblacima
kao da suosjeća
smiri se sav u nebu
da mi ne smeta
čujem ga gdje ispotiha
vjetrom poje
niz polje
žali i on samnom
kao prijatelj stari
što smo sve skupa prošli
puste nedjelje
nedjela i neimanje
tajnu u očima
tijelo u ranama
grč na licu
mutne vode odrastanja
molitve na usnama
al' ne naučismo
koliko vjere treba
i kore hljeba
za sva praštanja.

Duško Babić