PRAŠTANJA

Volim ovaj Svijet
diše kao i ja
kad je u meni tama
i on se nekako stisne
pod oblacima
kao da suosjeća
smiri se sav u nebu
da mi ne smeta
čujem ga gdje ispotiha
vjetrom poje
niz polje
žali i on samnom
kao prijatelj stari
što smo sve skupa prošli
puste nedjelje
nedjela i neimanje
tajnu u očima
tijelo u ranama
grč na licu
mutne vode odrastanja
molitve na usnama
al' ne naučismo
koliko vjere treba
i kore hljeba
za sva praštanja.

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 23. 07. 2019 ob 09:31
  • Prebrano 107 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 141.14
  • Število ocen: 12

Zastavica