Mladi pjesnik gleda u strop
u svod
uvijek iznad svega
iznad sebe
čuva se meke patetike
kao đavla
ogrnuo je šal
traži smještaj u bircuzu
naručuje kavu
travaricu i kiselu vodu
prebrojava kovanice da plati
gladi bradu od mjesec dana
htio bi sve znati
o ženama smrti dubinama
nogama klati sa stolice barske
koliko je već sati
ljudi promiču nepoznati
on po njima piše stih
kao da su zid
voljet ću te mila
ako ne ostarim
prije buđenja.
Ne može se povjerovati da ovakva poezija može nekoga ostaviti ravnodušnim. Davno sam, sasvim siguran u ispravnost rečenog, ustvrdio da od tebe, Duško, treba učiti kako se piše poezija. 777 puta BRAVO i isto toliko HVALA što si na ovom portalu.
lpm
Eh Duško, nekada su pesnici mladi cepali travaricu, danas "povuku zebru", nekoliko belih crta... :-)
Zadivljuje lakoća s kojom pesnik gradi šaljivo-ironičnu sliku - o pesniku. Naslov nam ukazuje da je reč o mladom pesniku, ali - što da ne? - može se zamisliti da govori o bilo kom, možda uz malu izmenu ("ako ne ostarim" = "ako ne umrem").
Ne, ne predlažem nikakve korekcije jer je pesma savršena takva kakva je i zaslužuje čestitke za uspešnost i domišljatost.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!