U kolibriju je moć neustrašivog tornada
Miliona snova, što ih mesečina prosipa po nama
I svaki treptaj krila, kriomice kaplje kao nada
Svemir zna tu tajnu spajanja nas, poput plama.
Dok su tvoje ruke pune meseca za mene
U očima slivaš jezera nežnosti krhke
Poput najsjajnije zvezde, s ruba zamišljene zene
Ćutanja me tvoja zazivlju, u svoje zebnje prhke.
Koliko krik ptica, nemira reči može da ponese
Pesmom da usni diva, što korača u dan
Čuješ li, suncokreti žamore, noć i zvezde se krese
Na tom kamenu, srca nam stupaju u san.
Čudo moje, ratniku svih svetova
s one strane mašte čekamo te, deca probuđena
spremna za novi početak, svih letova
pogledom zapiši put, kroz kaleidoskop snoviđenja.
Sazvežđa nam rišu imena, u ovoj nebeskoj noći
Pronose šapate misli, dok nam se duše ljube
I znam, ti i sve tvoje, meni će iznenada doći
Sačekati zoru i sunce, da se u zagrljaju probude.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!