razigrani jezik ljubavi
mirisao je ranim ljetom
crvene cvjetiće bijele haljine
a onda
sve se pobrkalo
oblaci najprije mali pa sve veći
najavili su jesen
sunce je brže grabilo putanjom
i odnekud progovorilo je pitanje
o vremenu
potom
na bijeloj praznini cvjetovi
bezglavo su virkali
svaki na svoju stranu
a očaj iz krika ptice
sletio je na njezine ruke
dok se njegov pogled
pred izvjesnošću noći dodvoravao suncu
pažljivo je skinula haljinu
i utonula u crnu svilu spavaćice
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!