Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu
Srebrenica 11.07.1995
Poslano:
10. 07. 2019 ob 21:34
Spremenjeno:
10. 07. 2019 ob 21:39
Izuzetno dobro napisana pjesma. Uvijek te s posebnim interesom i zadivljenošću čitam.
lpm
Nežno, posvećeno, ljubavno i setno...kao i uvek kad čitam tvoju poeziju, Sumiko, mislim da ne bi trebao ići neki poseban komentar. Dovoljan je prijatan osećaj koji ona stvara. Čestitam,
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!